Strict Standards: Declaration of JCacheControllerView::get() should be compatible with JCacheController::get($id, $group = NULL) in /home/apakrk/public_html/libraries/joomla/cache/controller/view.php on line 137

Strict Standards: Declaration of JParameter::loadSetupFile() should be compatible with JRegistry::loadSetupFile() in /home/apakrk/public_html/libraries/joomla/html/parameter.php on line 512

Vrbnik

Stigli ste u Vrbnik i želite se upoznati s našim znamenitostima i povijesnim spomenicima? Krenimo redom. Vaš je automobil na parkiralištu pa najbolje da od tud i počnemo.


        Nasuprot parkirališta nalazi se crkvica sv. Ivana Krstitelja iz 1323. godine. Sv. Ivan Krstitelj je zaštitnik Vrbnika, a i jedna od najjačih bratovština, koja se održala do danas, nosi njegovo ime. Uz crkvicu se nalazi i staro groblje gdje su Vrbenčani nekad pokapali svoje mrtve.

        Od parkirališta krenite prema Placi – koja je nekada bila centralni Vrbnički trg, uz put ( zgoru Placun ) vidjeti ćete kapelicu sv. Antuna Padovanskoga i kapelicu sv. Martin, koja je zanimljiva po tome što u njoj počiva dr. Dinko Vitezić, jedan od značajnijih Vrbenčana.

        Na samoj Placi ( danas Placi Vrbničkog statuta ) na vrhu najveće zgrade, koja je kroz vrijeme mijenjala svoje namjene, pa je tako u novije vrijeme u njoj bila smještena škola, pa mjesna zajednica, da bi posljednjih godina na njenom gornjem katu bila smještena Knjižnica obitelji Vitezić. Knjižnicu je ustanovio 17. 12. 1898. dr. Dinko Vitezić, doktor prava, a do 1891. jedini zastupnik Hrvata Istre i Kvarnerskih otoka u Carevinskom vijeću u Beču. Dr. Dinko Vitezić imao je i brata dr. Ivana Vitezića, biskupa, koji je također oporučno svoje knjige ostavio Vrbenčanima. Od vrjednijih knjiga u Knjižnici obitelji Vitezić čuva se Kohlerov atlas tiskan 1718. u Nürnbergu, i čiji se drugi primjerak čuva u Cambridgeu.
        Na katu ispod knjižnice možete pogledati tiskarski stroj, jer ako niste znali prvi je tiskar u Hrvatskoj bio iz Vrbnika. Njegovo je ime Blaž Baromić i 1494. tiskao je u Senju Glagolski misal, a 1496. poučnu knjigu za kler na čakavskom jeziku " Spovid općena ". Njegov kip smješten je u malom parkiću iza crkvice Majke Božje od zdravlja na Gospoji. U sobi do tiskare smještena je Etnografska zbirka u kojoj možete vidjeti našu narodna nošnju i neke stvari iz svakodnevnog života starih Vrbenčana.

        Opet ste na Placi, kamo sad? Od Place idu tri uličice, ako ne brojimo onu po kojoj ste došli. Krenimo u prvu ulicu desno, zanimljiva, uska ulica sa zbijenim kućama sa obje strane i popločena kamenjem koje je  izlizano od tisuća nogu, cipela, ali i nekih životinja koje su u prošlosti tuda prolazile. Idite samo ravno i stići ćete na trg Kralja Zvonimira, ali što je to? Kakva su to mala kamena vrata, jesu li u Vrbniku nekad živjeli patuljci? Naravno da nisu, to su Dverčića, vrata po kojima su naši stari ulazili kada bi zakasnili i našli zatvorena vela vrata, koja su bila na Placi. Da bi prošli kroz Dverčića morate se sagnuti, ali kad ih prođete spustite se po uskom puteljku koji vodi do ceste. Idite desno, a na križanju skrenite lijevo. Evo vas na Gospoji, tu je zavjetna crkvica Majke Božje od zdravlja iz 1859. podignuta nakon što je Vrbnikom prohujala kolera. Iza crkvice je i parkić kojeg smo već spominjali, a u parkiću sjedi Blaž, Blaž Baromić. Prošećite parkom u daljini se za lijepog vremena vide Crikvenica, Selce i Novi.       

        Ali kakav je ono zid?! Izađite iz parka i spustite se Šenoinim putem, vi ste Pod Keštel, prolazite uz ostatke zidina koje su nekada okruživale Vrbnik i čuvale ga od napada sa mora. Ulicom Pod Keštel doći ćete do male uzbrdice, popnite se, nećete zažaliti jer ćete na vrhu vidjeti prekrasan vidikovac ( vrbenčani ga zovu Ribarnica ) sa kojeg puca pogled na crikveničko – vinodolsku rivijeru, ako ste ožednili od ove šetnje na vidikovcu možete popiti i čašicu žlahtine da možete nastaviti sa obilaskom.

        Idite od vidikovca ravno, nakon niti 50 metara vidjeti ćete željezna vrata i nekakvu kuću čija arhitektura nije iz ovog stoljeća. To je Baćin dvor, tu je stanova knez Bartol ( Baćin ) Frankopan u 14. stoljeću i pružao utočište svima koji su u Vrbniku zgriješili.
        Par koraka nakon Baćin dvora skrenite lijevo, iz ove ulice možete vidjeti zidine, ali sa unutarnje strane. Idite samo ravno prođite trg Opjicu. Ali što je ovo? Kakva je ovo uličica? To je Klančić ili najuža ulica. Uvucite trbuh i prođite, ne bojte se, još se niko nije zaglavio pa nećete valjda ni vi.                  

        Kroz Klančić ste izašli na trg Kralja Zvonimira, vratite se ulicom kojom ste došli s Place. Opet na Placi, sada idite u ulicu skroz desno. Ulica se zove Pojana, nakon Pojana su ulice Roč i Smokovec, najstarije ulice, po nekima zametak Vrbnika. U ulici Smokovec nalazi se Kugina kuća, a ako širom otvorite oči i uši možda ugledate i Maličiće.

 

Vrbnik kroz povijest  

Želite li osjetiti duh minulih vremena uklesan u kamenu, ispjevan starinskom čakavštinom, ispisan zlatnim slovima glagoljice? Posjetite Vrbnik nad morem, otkrit će vam povijesnu priču tkanu 900 godina.

        2000. godine Vrbnik je obilježio svoj 900-ti rođendan, naime prvi put je njegovo ime zapisano u Dragoslavljevoj darovnici, glagoljskoj ispravi iz 1100. godine. Arheološki ostaci potvrđuju pak da je drevni Vrbnik još i stariji da su ovdje obitavali ljudi već u neolitiku, a tragove u prostoru ostavila su ilirska plemena Japodi i Liburni, potom Grci i Rimljani.
        Potkraj VI. i početkom VII. st. dok je otok još bio pod bizantskom vlašću,  doseljavaju Hrvati, koji ovdje stvaraju svoje jako uporište, kaštel - dobro utvrđeni grad opasan zidinama, uzdignut na s mora nepristupačnoj stijeni, što je bila odlična zaštita od nasilnih osvajača u doba ratova, te od gusara i lopova. Povijest Vrbnika usko je povezana s krčkim knezovima Frankopanima – imućnim i utjecajnim velikašima koji su obilježili srednjovjekovnu povijest otoka Krka od 1118. do 1480., da bi potom sudjelovali u prijelomnim povijesnim trenutcima na kopnu.  Poznata je krčka obitelj potekla upravo iz Vrbnika, a ostatci njihova dvorca Gradec i danas se nalaze ponad Vrbničkog polja.  S njihovom vladavinom Vrbnik doživljava svoj potpuni  procvat kao dobro organizirana gradska sredina u kojoj je život bio uređen statutom. Vrbnički statut  nastao je 1388., u vrijeme Ivana i Stjepana Frankopana „…da pravedni i pošteni ostanu u svojim pravima, a krivci da budu kažnjeni…“.  Pisan je hrvatskim jezikom na glagoljici i po postanku je drugi takav hrvatski statut.
        Vrbnik je stoljećima bio i snažno kulturno glagoljaško središte. U vrbničkom glagoljskom skriptoriju nastao je najveći broj danas sačuvanih glagoljskih rukopisa, a mnogi od njih kao vrlo vrijedne knjige bogato ukrašene minijaturama i iluminacijama krase poznate svjetske knjižnice. U Vrbniku je odrastao i prvi hrvatski glagoljaški tiskar Blaž Baromić, osnivač Senjske tiskare. Gotovo je nevjerojatno kako su se brzo popovi glagoljaši ne samo upoznali s tiskom, već su i ga i prihvatili kao dragocjeni izum.
        Tradicija pisane riječi, važnost koja se pridavala knjizi, učenju i školovanju pridonijela je i velikom broju obrazovanih ljudi osobito u XIX. st. Sinovi težaka, stočara, ribara i obrtnika svoja prva znanja stiču u privatnim glagoljaškim školama u Vrbniku, učeći od domaćih obrazovanih svećenika da bi potom studirali po uvaženim europskim sveučilištima u Padovi, Beču, Pragu. Spomenut ćemo samo neke.  Ivan Feretić (1769.-1839.) svestrani pop glagoljaš  bio je učitelj, pjesnik, povjesničar.  Dragutin Antun Parčić (1832.-1902.) redovnik, glagoljaš, leksikograf i fotograf. Za politički i kulturni život otoka Krka u preporodno doba osobito je važan odvjetnik dr. Dinko Vitezić, 1871. pokrenuo je otvaranje Hrvatske čitaonice prve na Kvarnerskim otocima, 1873. postaje prvi hrvatski zastupnik za istarsko-otočnu pokrajinu u parlamentu austrijskog dijela Austro-Ugarske, aktivno je radio na poboljšanju života otočana pa pokreće brojne gospodarske projekte. 1898. sa svojim bratom utemeljuje Knjižnicu obitelji Vitezić, a 1904. i Dječje zabavište. Vrbnik je dao i  tri krčka biskupa dr. Bartolomeja Bozanića (1879.–1854.), dr. Ivana Josipa Vitezića (1806.-1877.), Franju Anijana Feretića (1816.-1893.) i aktualnog kardinala Josipa Bozanića. Niz svećenika, teologa, redovnika i misionar je dug, pa se često Vrbnik nazivao i gradom svećenika. To ne znači samo da se u Vrbniku velika važnost pridavala duhovnim zvanjima, već i obrazovanju.
        Popis znamenitih Vrbenčana je dug, a Vrbenčanke? Povijest o njima šuti, no netko je morao i odgojiti sinove intelektualce! Vrbnički običaji nisu dopuštali ženama da obrađuje zemlju i bave se teškim fizičkim poslovima, otočani kažu da su bile gospe. One su dakle brinule o odgoju djece, kućanskim poslovima, bavile se ručnim radom o čemu svjedoči i bogato urešena narodna nošnja, a mnoge su od njih i čitale. Mogućnost za formalno obrazovanje dobivaju već 1848. godine kada se otvara prva škola za djevojčice na otoku Krku. 1877. otvoren je i Pripravni učiteljski tečaj što je brojnim djevojkama omogućilo da postanu učiteljice. 0d tada je Vrbnik dao blizu 100 meštric.  


Strict Standards: Only variables should be assigned by reference in /home/apakrk/public_html/modules/mod_zensocial/mod_zensocial.php on line 57
Back to top